Miroslav Mika Antić, beogradski učitelj glume, priveden je zbog sumnje da je silovao ili seksualno zlostavljao svoje učenice. Prijava je stigla od maloljetne polaznice škole glume, a potom je uslijedila neočekivana lančana reakcija. Glumica Milena Radulović javno je progovorila o nasilju koje je trpila godinama. Javnost je zanijemila tek na kratko, a onda - društvene mreže su preplavile objave, komentari i rečenice podrške, ali od FB statusa koje su ispisivale brojne javne ličnosti, ipak je važnija pokrenuta lavina koju više ništa nije moglo zaustaviti. Iz dana u dan, sa novim detaljima, o ovom slučaju, ali i mnogim drugim, o kojima se decenijama ćutalo, progovorile su povrijeđene i hrabre žene.
Biljana Srbljanović, dramska spisateljica, na svom FB zidu bilježi: „Ceo dan pišem ono što mislim i osećam povodom velikog i hrabrog čina Milene Radulović, a nikako da nađem način. Sedam punih strana sam ispisala, a osećam da i dalje ne pronalazim prave reči. Onda sam ponovo pročitala tekst i shvatila da tačnije od ovih Mileninih reči ništa nema – Ovo je monstruozna mreža inteligentno sklopljena u najvišem krugu društva, od najranijih godina upakovana u najplemenitije forme umetnosti i religije čoveka koji korak po korak, zna šta radi i s predumišljajem dolazi do cilja...“
Kao što se i očekivalo, javljaju se i anonimni korisnici društvenih mreža, ali i oni koji se ne stide izreći gluposti i potpisati ih svojim imenom, i likom, te pokušavaju sve dovesti u pitanje, ismijati žrtve, a nasilje relativizirati, opravdati. Sa njima ne treba ulaziti u besmislenu i, dakle, suvišnu raspravu.
Milena Radulović pokrenula je i na govor ohrabrila i inspirisala hiljade mladih žena. Zbog nje su i muškarci, očevi, baš poput mene, na internetu potražili neke odgovore koje smo, priznajem, trebali davno naučiti, napamet. U svakom slučaju, evo šta kaže zakon – „Seksualno uznemiravanje je svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.“
Eto, to vam je, braćo muškarci, seksualno uznemiravanje. I, ako niste shvatili, neprihvatljivo je i, u najboljem slučaju, kažnjivo. O silovanju vam neću ni govoriti. Nadam se da vam je ta definicija jasnija, da nemate nepotrebnih dilema, a ni poriva koje ne umijete obuzdati.
Beograd je, možda, bio epicentar potresa, ali su žene svojim pokretanjem uspjele prodrmati i tlo Bosne i Hercegovine. U manje od 48 sati u Sarajevu su neke mlade osobe pokrenule FB stranicu pod imenom „NISAM TRAŽILA“ i u njenom opisu napisale: „Ova stranica posvećena je svim ženama koje su iskusile bilo kakav čin seksualnog uznemiravanja zbog toga što se bave javnim poslovima, a nisu još uvijek spremne da o tome govore u svoje ime. Pozivamo sve žene da s nama anonimno podijele svoja iskustva kako bi skrenule pažnju na ono što su proživjele, ili još uvijek proživljavaju, i tako promijenile atmosferu u društvu u kojem je bilo kakav oblik nasilja prema ženama prećutno odobravan, podržavan i podstaknut predrasudom da je u tim profesijama takvo ponašanje prihvatljivo. Ako sam glumica, spisateljica, muzičarka, novinarka ili na bilo kakav drugi način javno eksponirana žena, ne znači da sam – to tražila!“
Mlade glumice iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, ispisale su svoje prve kratke i iskrene ispovijesti. U jednom od postova, koji umjesto potpisa žrtve ima tek ime zemlje u kojoj se desio, čitam: „Na prijemnom ispitu za glumu, ja i još desetak djevojaka koje smo prošle u uži krug, sjedile smo samo u gaćicama i jedna po jedna je ustajala dok je profesor kružio oko nje, dodirujući je štapom, a potom i rukom po leđima, nogama, vratu i ramenima...Od starijih kolegica smo saznale da je to već godinama tako. Taj čovjek ne da nije kažnjen, nego je danas prodekan za nastavu na istom fakultetu.“ Ispod teksta stoje tri slova, BiH.
Osjetim blagu uznemirenost. Živim u državi koja nema puno škola za glumu; sarajevska Akademija scenskih umjetnosti je najpoznatija i najbolja škola te vrste u BiH. A ja radim tamo, na Odsjeku za dramaturgiju duže sam od dvadeset godina, prva sam generacija dramaturga, studirali smo u ratu, a strah me je tek danas. I stid me je. Ipak, skrolam niz FB stranicu, čitam dalje, tražim postove u kojima se spominje ASU. Slijedi duži opis iskustva bivše studentice glume; i ona govori o profesoru koji ih je nagovarao da se obnaže, govori o uznemiravanju, ismijavanju, ponižavanju...Potom još jedan post, pa još jedan...i još jedan.
Odrastao sam, priznajem, na partizanskim filmovima. Decenijama sam naivno vjerovao da su učitelji oni hrabri ljudi koji su u stanju stati pred svoje đake i naoružanom neprijatelju reći – Pucajte, ja i dalje držim čas! Profesor sam, ali sam i otac, pa me ta uloga drži na oprezu i u strahu od budućnosti. Valjda sam zbog toga momentalno kontaktirao neke od studentica sa naše Akademije i ponudio da zajedno progovorimo o ovoj temi. Razmišljao sam čije mišljenje zatražiti, da li pitati pravnike, psihologe, političare... Pronašao sam i broj takozvanih KRIMOLOVACA, na koji žrtve mogu prijaviti nasilje, seksualno uznemiravanje, a onda sam odustao od te naivne ideje kojom bih, poput pravog muškarca, tek plaknuo vlastitu savjest. I prije no što sam dobio ljubaznu odbijenicu od mladih sarajevskih glumica, shvatio sam da nije na njima da traže odgovor na pitanja – šta, kako i zašto?! Pitanja treba postaviti kolegama, profesorima, dekanu, rektoru. Ako ste pažljivo slušali, u uvodnom tekstu koji su ove mlade djevojke ispisale na stranici NISAM TRAŽILA, kao cilj svog medijskog istupa navode „promjenu atmosfere“. Dakle, one koje smo povrijedili, ponizili, obilježili za cijeli život, ne traže kaznu, već stoljećima podučavane od dugotrpećih i ćutljivih Hasanaginica, mole za „promjenu atmosfere“.
E, pa, braćo muškarci, i gospodo profesori, ne treba mijenjati atmosferu, već nas. I treba, vas kojima se dokaže da ste činili ovo za šta vas ova djeca prozivaju, kazniti. Vrijeme je da neko odgovara jer se u proteklih par godina ime Akademije spominje uz korupciju, uz priče o lažnim diplomama, o trošenju budžetskog novca, o prevarama, političkim poltronima...Ne možemo čekati da drugi rješavaju naše probleme, da drugi pomažu našoj djeci. Zato ovo obraćanje koristim kao svojevrsno otvoreno pismo svojim kolegama, pozivam ih da se oglase, da naprave konkretne korake, da sačuvamo ovo malo dostojanstva i autoriteta koje imamo pred ovim mladim i sa pravom gnjevnim ljudima.
Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu se 18. januara 2021. javno oglasio. Objavili su svoje saopštenje i pružili podršku mladoj glumici, bivšoj studentici Mileni Radulović. Od Akademije scenskih umjetnosti, svojih kolega, očekujem da zahtijevaju da se svaki pomenuti slučaj ispita, da se ustanovi istina, a potom i donese prava odluka.
Gospodo, tražili ste!
